Zaštićeno područje Park prirode „Rusanda“ proglašeno je zaštićenim područjem II kategorije od pokrajinskog/regionalnog značaja.
Zaštićeno područje „Rusanda“ nalazi se na području AP Vojvodine u središnjem delu Banata, između naselja Melenci i Kumane, oko 16,5 kilometara severozapadno od Zrenjanina.
Park prirode „Rusanda“ nalazi se na prostoru Grada Zrenjanina i Opštine Novi Bečej. Katastarski pripada K.O. Melenci i K.O. Kumane.
Park prirode prostire se na površini od 1159 ha 97a 84 m². Od čega je:
U režimu zaštite II stepena 397ha 72a 84m²
U režimu zaštite III stepena 762ha 25a 05m²
U parku prirode „Rusanda“ definisana je zaštitna zona tj prostor izvan zaštićenog područja radi sprečavanja, odnosno ublažavanja spoljnih uticaja.
Park Prirode „Rusanda“ u najvećem procentu čine jezero Rusanda i slatinska staništa.
Park prirode „Rusanda“ u potpunosti reprezentuje stanište panonskih slanih stepa i slanih močvara. Panonske i ponto-sarmatske slane stepe, plitka slana i slatinasta jezera i slane močvare nastaju pod specifičnim uticajem klime u panonskom biogeografskom regionu sa ekstremnim temperaturama i suvim letima tokom procesa zaslanjenja i raslanjenja u toku kretanja vode prilikom isparavanja kroz slojeve zemlje.
Na području „Rusande“ zabeležen je veliki diverzitet biljnih i životinjskih vrsta, u okviru koga se naročito izdvajaju vaskularne biljke (235 taksona), ptice (211 vrsta) i sisari (31 vrsta). Najveći broj zabeleženih vrsta spada u strogo zaštićene vrste. Rusanda je jedino stanište ekološki specijalizovanih račića u Srbiji.
Prostor „Rusande“ predstavlja jednu od najznačajnijih stanica za seobu ptica vodenih staništa u Vojvodini i na migratornom koridoru koji sledi tok Tise, kao i važno mesto gnežđenja brojnih vrsta specifičnih za slana jezera i zaslanjene močvare, među kojima se ističu sabljarka i vlastelica. Slatinske livade u njenoj okolini su značajno stanište tekunica.
Unutar zaštićenog područja nalazi se istoimena banja sa lečilišnom tradicijom od 1867. godine. Za lečenje bolesnika u banjskom kompleksu koristi se mineralni peloid sa dna jezera. Banjski kompleks lociran je unutar parka sa starim stablima koji se prostire na površini od 4ha i predstavlja jedinu šumoliku površinu u srednjem Banatu.
Zaštićeno područje prostire se između 45°30’5’’ i 45º35’23’’ severne geografske širine i između 20º12’54’’ i 20º19’10’’ istočne geografske dužine.
Proha (Beckmannia eruciformis)
Švarcenbergova bokvica (Plantago schwarzenbergiana)
Trava protiv glista (Artemisia santonicum)
Panonski zvezdan (Aster tripolium subsp. pannonicus)
Vranjemil (Limonium gmelinii subsp. Hungaricum)
Zaslanjenost zemljišta u najvećoj meri je uticala na sastav faune insekata. U zaštićenom području prisutni su redovi:
Vilin konjica
Pravokrilaca
Riličara
Tvrdokrilaca
Dnevnih leptira
U parku su prisutne dve vrste strogo zaštićene vrste račića u Srbiji:
Eoleptestheria spinosa
Imnadia banatica
Na ovom području zabeleženo je 5 vrsta iz klase vodozemaca:
Crvenotrbi mukač (Bombina bombina)
Obična krastača (Bufo bufo)
Gatalinka (Hyla arborea)
Zelena žaba (Pelophylax lessonae)
Tri vrste iz klase gmizavaca su prisutne u zaštićenom području:
Livadski gušter (Lacerta agilis)
Eskulapov smuk (Zamenis longissimus)
Belouška (Natrix natrix)
Fauna ptica je najbrojnija. Zabeleženo je 210 vrsta ptica na području Parka prirode „Rusanda“:
10 vrsta iz reda čaplji je prisutno u Parku prirode
10 vrsta iz reda plovuša
Iz reda grabljivica prisutne su Siva vetruška (Falco vespertinus) i Obična vetruška (Falco tinnunculus)
Iz reda šljukarica najvažniji predstavnici su: Vlastelica (Himantopus himantopus), Sabljarka (Recurvirostra avosetta), Žalar slepić (Vanellus vanellus), Velika carska šljuka (Numenius arquata) i Mala carska šljuka (Numenius phaeopus)
Iz klase sisara najvažniji predstavnici su:
Jež (Erinaceus concolor)
Krtica (talpa europea)
Mala rovčica (Sorex minutus)
Bizamski pacov (Ondatra zibethica)
Divlja mačka (Felis Silvestris)
Tekunica (Spermophilus cittelus)
Melenci i Kumane nalaze se u neposrednom okruženju zaštićenog područja. Elementi ruralnog razvoja šireg okruženja kome pripadaju ova naselja, u velikoj meri uslovljeni su događajima iz bliže i dalje prošlosti ovog dela Banata.
Prvi tragovi prisustva u Banatu su iz starijeg kamenog doba. U davnoj prošlosti Banata, ovaj region bio je poznat po stalnom smenjivanju kultura, civilizacija i država.
Sistematska kolonizacija Banata započeta je polovinom XVIII veka, a stanovništvo se doseljava sa juga, istoka i severa. U Banatu u doba generala Klaudija Florimunda grofa Mersija iz prve polovine XVIII veka, deo Srba iz Potisja i Pomorišja imao je status graničata i vojevali su u okviru Potisko-pomoriške granice,a zatim i Banatske zemaljske milicije. Njihov osnovni zadatak bio je da brane Habsburšku monarhiju od upada Turaka, a obaveze da plaćaju šesnaestinu desetka koji je plemstvo inače uzimalo od svojih kmetova.
Kulturno nasleđe ruralnog nasleđa razvoja područja
Značajno mesto u kulturnom životu ljudi iz Kumana i Melenaca imala je narodna umetnost, posebno izrada ćilimova. Po izradi platna, krznene odeće, ženskih haljetaka, nevestinih oglavlja, devojačkih sanduka i drugih predmeta, Melenčani su bili poznati na širem području. I danas u oba naselja postoje udruženja žena, čije se članice bave izradom ručnih radova i neguju tradicionalno nasleđe ove vrste narodne umetnosti, a u Kumanu je evidentirano i etno-udruženje.
Iako su zemljoradnja i stočarstvo osnovno zanimanje u Melencima, zahvaljujući Banji Rusandi, koja je bila jedan od najpoznatijih banja u Austro-Ugarskoj, razvijen je i turizam.
U svoje zlatno doba banja je imala četiri hotela sa kupatilom, svečanom dvoranom za priredbe, zatvorenom i otvorenom terasom, parkom i razvijenim kulturnim životom i rekreativnim aktivnostima, a do nje se moglo doputovati železnicom.
Od izgradnje Prvog paviljona 1878.godine, zadužbine Ane Klajić iz Melenaca, do 1932. godine, kada su Dušan i Anka Cvejanov iz Velikog Bečkereka namenili svoju zadužbinu siromašnim zanatlijama, inicirana je intenzivnija poseta različitih društvenih slojeva Banji Rusandi, čime započinje razvoj, ne samo zdravstveno-lečilišnog, već i drugih vidova turizma na ovom području.
Prema podacima iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Zrenjanina, kao nepokretna kulturna dobra zaštićeni su sledeći objekti:
Pravoslavni hram u Kumanu, sagrađen kao barokna crkva u neoklasičnom stilu posvećena Sv. Arhanđelima Mihailu i Gavrilu. Ikonostas i zidne slike su rad Nikole Aleksića iz 1854. godine
Srpska pravoslavna crkva „Sveti Nikola“ u Melencima, čiji su ikonostas i zidne slike takođe rad Nikole Aleksića Pravoslavna crkva u Melencima
Nadgrobni spomenik sveštenika Petra Gavrla zt 1789. godine, na groblju u Melencima
Kapela V. Nikolića na groblju u Melencima, sa radovima Uroša Predića
Vetrenjača na Bašaidskom putu u Melencima, izgrđena 1891. godine, predstavlja jednu od dve sačuvane vetrenjače u Banatu Vetrenjača